Kao jedna od teritorijalno najvećih opština u Srbiji, Gornji Milanovac ima raznovrstan teren, prekriven različitim vrstama šuma i samim tim bogat različitim vrstama jestivih pečuraka.
O ovoj temi porazgovarali smo sa Ljubišom Simovićem, vrsnim poznavaocem gljiva, prirodnjakom, koji ima preko 50 godina iskustva.
Milanovačka opština, s obzirom na svoju veličinu, razuđenost terena i nadmorsku visinu koja se kreće od 300 do 1130 metara, ima više mikroklimatskih pojaseva i zato se pečurke ne pojavljuju svuda u isto vreme.
“Konkretno, krenula je prva tura vrganja, što je možda i najinteresantnije, jer je to jedna od najpoznatijih gljiva u našem kraju. Krenule su lisičarka, rusole ili zekice, amanite biserke i krenula je nešto ranije nego obično bela mlečnica, koju svi poznajemo, jer je jedna od najčešćih gljiva u našem kraju. Prvi talas je već zahvatio potez ispod Rudnika – Svračkovce, Majdan, Mutanj, Cerovu, Šilopaj, pa sve do rubnih delova opštine, do Brđana. Tu se već završava prvi krug vrganja i zekica, dok u drugom delu opštine – gornji deo Rudnika, potez prema Ješevcu, Grabovici, Lunjevici, Jablanici nešto kasnije kreću, ja očekujem za 7 do 10 dana da će ih biti i ovde na Ždrebanu” – rekao je Ljubiša Simović.
Prema njegovim rečima, u okolini samog grada, milanovačke kotline, pojava prvih pečuraka očekuje se za 7 do 10 dana, jer su još uvek velike oscilacije temperature, koje bi u to vreme trebalo da se ujednače. Konkretno na Ždrebanu, s prvim toplijim prolećnim danima moći će da se nađu Zeke, Mlečnice i Lisičarke. Ukoliko nemate iskustva u branju jestivih pečuraka, obavezno poslušajte ovaj savet.
“Ko ne poznaje pečurke, neka ne ide u šumu da ih bere, to je prvi savet. Drugi savet je, ako ne poznajete pečurke, idite sa nekim ko ih poznaje, to je najsigurniji način. I treće, ko misli da ih poznaje, neka dobro proveri svaku gljivu, koristeći literaturu, ali i iskustvo drugih ili neka se drži samo poznatih vrsta gljiva, da ne bi došlo do tragedije usled zamene jestivih pečuraka otrovnim” – upozorio je Simović.
On je dodao da u rodu boletusa nema smrtonosno otrovnih vrsta gljiva. Ima nejestivih, halucinogenih, koje mogu izazvati određene stomačne probleme, ali nisu smrtonosne i stoga je, prema njegovim rečima, vrganj jedna od najbezbednijih vrsta za branje, dok kod branja pečuraka iz roda amanita, poput blagve i biserke, treba biti veoma oprezan, jer svaka zamena može biti tragična.
Moravički Portal / Milica Vukelić / Foto: Moravički Portal