Sinoć je u Muzeju rudničko-takovskog kraja u saradnji sa Narodnim muzejom iz Čačka, u pratnji izvorne grupe „Crnućanka“ otvorena izložba na kojoj su predstavljene ručno rađene košulje koje su se nosile u XIX veku. Najveći broj košulja je sa prostora opštine Sjenica, a tu su i modeli iz Čačka, kao i sa prostora opština Ivanjica i Lučani. Ovi unikatni odevni predmeti po izgledu i geografskom poreklu pripadaju dinarskom tipu, ali ima i onih na kojima se prema kroju i načinu ukrašavanja mogu videti evropski uticaji.
Košulja je oduvek bila glavni odevni predmet ženske i muške narodne nošnje. Razvoj košulje kao i celokupne narodne nošnje može se pratiti od najstarijih promena ljudske civilizacije. U početku jednostavnog, ravnog kroja, bez ukrasnih detalja, napravljena od biljnih materijala, sa dugim rukavima, da bi vremenom dobila kragnu kao ukras ali i kako bi istakla osobu koja je nosi.
Košulja je zapravo, proizvod ženske domaće radinosti, žene su te koje su svojim umećem, maštom i kreativnošću stvarale odevna umetnička dela.
Košulje su predstavljale i statusni simbol porodice, vrsta materijala od kojih su izrađivane i ukrašavane bili su u direktnoj vezi sa materijalnim stanjem iste, imućnije žene su imale više vremena da se posvete ručnom radu, pa i izradi i ukrašavanju košulja. Najbogatije ukrašene košulje bile su namenjene devojkama, koje su ih nosile na saborima, svadbama, slavama i drugim porodičnim okupljanjima.
Svaka od ovih izloženih haljina od konoplje, lana, pamuka ili svile, u svojoj ornamentici i ukrasima krije neki život, nečiju sudbinu, veridbu, svadbu, rodjenje. Jedna od tih je i haljina koju je nosila supruga poslednjeg turskog vezira Ali Rize paše koji je knezu Mihailu Obrenoviću predao ključeve Beograda 1867. godine.
Opširnije o ovome pogledajte u informativnoj emisiji Dan u 18:30, 20:00 i 22:00 h.
Moravički Portal